Sa zadovoljstvom obavještavamo javnost o unapređenju ljudskih prava kvir i trans osoba u Evropskoj uniji kroz još jednu presudu Suda pravde EU (predmet C-769/22) protiv Mađarske zbog ozloglašenog mađarskog anti-LGBT propaganda zakona. Presuda ima pozitivne implikacije za zaštitu prava LGBTI osoba u pravu EU na najvišem nivou, u svim oblastima, jer je po prvi put utvrdila kršenje člana 2. Ugovora o Evropskoj uniji (UEU), utvrdivši da su kršenja prava EU ovim zakonom rezultat horizontalnog diskriminatornog pristupa prema LGBTI osobama. Ova presuda ima direktne implikacije i na Crnu Goru, koja kao zemlja u procesu pristupanja EU ima obavezu usklađivanja svog zakonodavstva s pravnom tekovinom Unije.
Ova presuda ima implikacije i na pravno priznavanje roda, naročito uzevši u obzir da je Sud utvrdio da je Mađarska prekršila član 2. Ugovora o Evropskoj uniji diskriminacijom osoba na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ovo označava prvu sudsku praksu Suda pravde EU u vezi s kršenjem temeljnih vrijednosti EU i nadopunjuje prethodnu sudsku praksu Suda pravde EU u vezi sa zaštitom od diskriminacije transrodnih osoba, podižući je na nivo Ugovora. Kao dio svoje analize, Sud se poziva na slučajeve Suda pravde EU (Mirin, Mousse and Deldits, Shipova), a koji se odnose na pravno priznavanje roda, naglašavajući pravo na privatni i porodični život i vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva i jednakosti. Ove presude se sumiraju u sljedećim odlukama: pravno priznanje roda mora biti dostupno bez invazivnih zahtjeva (slučaj Deldits iz Mađarske); zemlje EU moraju međusobno priznavati odluke o priznavanju roda (slučaj Mirin iz Rumunije); i titule s određenim rodom poput „gospodin“ ili „gospođa“ moraju se koristiti samo kada je to apsolutno neophodno, štiteći nebinarne osobe od diskriminacije (slučaj Mousse iz Francuske).
Naime, od posebnog je značaja posljednji slučaj Shipova, (Slučaj C-43/24), koji proširuje sudsku praksu Suda pravde EU u vezi s pravnim priznavanjem roda. Sud je presudio da je zakonodavstvo država članica koje ne dozvoljava pravno priznavanje roda državljana koji su ostvarili svoje pravo na slobodno kretanje i boravak u drugoj državi članici suprotno pravu EU o slobodi kretanja (član 21. UFEU-a i član 4(3) Direktive 2004/38/EZ) u svjetlu člana 7. Povelje o osnovnim pravima. Sud je takođe presudio da bi “tolerisanje diskriminacije na osnovu razlike između biološkog pola i rodnog identiteta bilo, u odnosu na transrodnu osobu, ravno nepoštovanju dostojanstva i slobode na koju ona ima pravo i koju Sud ima dužnost štititi”. U svojoj argumentaciji, Sud implicira da države članice EU moraju od samog početka osigurati pravno priznavanje roda, kako transrodne osobe ne bi imale problema prilikom početnog prelaska granica. Kao rezultat toga, jasno nam je da se pravni konsenzus u ovom području pomjera prema pravnom priznavanju roda za sve države članice EU, a ne samo za Bugarsku.
U svjetlu ubrzanja pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom o članstvu, te dobrih vijesti o formiranju ad hoc grupe za kreiranje nacrta pristupnog ugovora, dužni smo da skrenemo pažnju da je Crna Gora kao buduća članica Evropske unije u obavezi da uskladi svoje zakonodavstvo i mehanizme implementacije istog sa pravnom tekovinom Evropske unije. Kako praksa Suda pravde EU čini tu pravnu tekovinu, jasne su implikacije navedenih presuda na članstvo Crne Gore. Naime, Crna Gora je i dalje jedna od svega 9 zemalja Savjeta Evrope koje zahtijevaju nehumani i invazivni proces prinudne sterilizacije samo kako bi trans osobe imale dokumenta koja odgovaraju njihovom identitetu. Kako bi se uklonila ova praksa, te Crna Gora implementirala i praksu Evropskog suda za ljudska prava (što predstavlja i završno mjerilo u odnosu na poglavlje 23), koja je još 2017. godine ovu praksu označila kršenjem prava na privatan i porodični život, neophodno je usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koje je planirano za kraj drugog kvartala 2026 godine.
S obzirom na kontinuiranu blokadu usvajanja ovog zakonskog rješenja, koje je odavno gotovo, dobilo sve potrebne saglasnosti relevantnih ministarstava, pozitivno mišljenje Evropske komisije, te je usklađeno sa međunarodnim pravom, ali i nacionalnim pravnim sistemom, urgiramo na vladajuću većinu, a posebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava koje je i predlagač zakona, da postupe odgovorno, prekinu blokadu ovog zakona, te kandiduju zakon Vladi na utvrđivanje, a zatim Skupštini na usvajanje. Transrodne osobe su jedina zajednica u Crnoj Gori koja i dalje zbog neodgovornosti političkih elita prolazi kroz proces prinudne sterilizacije čime naša prava ostaju grubo kršena, a mi isključeni iz osnovnog preduslova za učešće u svim sferama života, uključujući tržište rada na kojem je nemoguće učestvovati bez odgovarajućih dokumenata. Stoga, nakon skoro decenije strpljenja i saradljivosti, učešća u radnim grupama, pravljenja kompromisa zarad postizanja minimuma prihvatljivog zakonskog rješenja, zahtijevamo stavljanje Zakona o samoodređenju na dnevni red i njegovo hitno usvajanje, kako ne bismo bili primorani da pravdu tražimo sudskim putem.





