Za ovakav položaj LGBT zajednice zaslužan je kontinuiran nerad, ili površan rad naših političkih elita, a ovo je pitanje bitno samo onda kad postoji međunarodni pritisak da se ljudska prava unapređuju

Ovogodišnji Montenegro Pride biće održan u subotu 4. okobra. Uoči ovog događaja posebno važnog za LGBT populaciju Jovan Džoli Ulićević izvršni direktor NVO Asocijacija Spektra za M portal ocjenjuje da položaj LGBT osoba u Crnoj Gori nije onakav kakav bi trebao da bude, te da postojeća ograničena prava koja ova populacija na papiru ima u praksi ne znači gotovo ništa. Ne krije ogorčenje zbog činjenice da je Crna Gora svega jedna od nekoliko zemalja u Evropi u kojoj je prinudna sterilizacija trans osoba i dalje obavezna, navodeći da je od velike važnosti u tom smislu usvajanje Zakona o samoodređenju, kao i omogućavanje implementacije Zakona o životnom partnerstvu.

„Ako znamo da je Crna Gora svega jedna od nekoliko zemalja u Evropi u kojoj je prinudna sterilizacija trans osoba i dalje obavezna (protivpravno), da nasilje i diskriminacija bivaju jedva procesuirani (dajte mi primjer u zadnjih nekoliko godina kad je napadač na LGBTI osobe bio uhvaćen, a kamoli procesuiran), da smo recimo imali slučaj brutalnog nasilja nad trans muškarcem u Kolašinu prije više od pet godina i da je suđenje trajalo sve to vrijeme, te da su na jade nasilnici bili osuđeni nakon bezbroj žalbi. Da ne pričam o ekonomskoj situaciji koja uvjek pogađa najviše one najranjivije i da sumiram, položaj LGBT osoba je nikakav, kao i većine građana koji nijesu bogati ili nijesu političari (ili ni jedno ni drugo), sa otežavajućom okolnosti naših identiteta“, ističe Ulićević.

Za ovakav položaj LGBT zajednice, kako navodi Ulićević, zaslužan je kontinuiran nerad, ili površan rad naših političkih elita. Ističe da im je ovo pitanje bitno samo onda kad postoji međunarodni pritisak da se ljudska prava unapređuju, te da kako stvari stoje sad više ni to nije bitno.

U priči o LGBT pravima posebno je loše to što su zakoni koji se odnose na ovu zajednicu, kako tvrdi Ulićević, mrtvo slovo na papiru.

„Zakonska rješenja su takva da se ne sprovode u praksi. To je sve što treba o njima da se zna. Nejednakost istopolnih partnera je institucionalizovana i legitimisana upravo usvajanjem tog Zakona, koji je bio kompromis, a ipak slab kompromis, jer kao što vidimo dobili smo mrtvo slovo na papiru, a ništa prava. Prije svega, taj Zakon je trebao da podrazumijeva i pravo da heteroseksualni partneri stupaju u životno partnerstvo, jer ne žele svi brak, pa je to odbijeno od strane tadašnje Vlade jer bi impliciralo jednakost istopolnih partnera i partnera različitog pola“, navodi sagovornik M portala.

Pomenuti zakon, tvrdi on, ne može da se implementira jer naše elite iako su dobile napismeno analizu sa konkretnim smjernicama koji zakon kako treba da se izmijeni, da bi ljudi imali osnovna prava koja proističu iz ovog Zakona, apsolutno ništa nijesu uradile po tom pitanju.

„Ono što je izmijenjeno jesu neka prava iz domena socijalne zaštite, kao i naravno poreski zakoni. Dakle, kao i uvjek, kvir ljudi imaju iste obaveze kao i svi građani i građanke Crne Gore, ali daleko od toga da imaju ista prava“, ocjenjuje Ulićević.

Kao nezaobilazan problem on navodi ponižavajući odnos države prema trans osobama kojima je nametnuta obaveza prinudne sterilizacije.

„Dodatno, trans osobe su jedina grupa u crnogorskom društvu koja prolazi kroz prinudnu sterilizaciju, najnehumaniju praksu za koju znam, a koja oduzima pravo Crnoj Gori da se naziva državom vladavine prava. Mislim da su u tom smislu koraci vrlo konkretni – usvajanje Zakona o samoodređenju, izmjena zakona neophodnih da se Zakon o životnom partnerstvu može implementirati“, nedvosmislen je Ulićević.

Takođe ima preporuke što bi trebalo uraditi kako bi društvo djelovalo na boljim osnovama.

„Neophodno je raspodijeliti resurse u društvu, bataliti sa privatizacijom Crne Gore i građenjem elita i snobova, organizovati progresivno obrazovanje koje uči đecu prije svega drugarstvu i da prepoznaju opresije, te da se opiru istima, omogućiti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu dostupnu svima, krov nad glavom neka prestane da bude privilegija koju omogućavaju banke i eto sigurnog društva. Nijesam pristalica mjera koje podrazumijevaju isključivo represiju nasilnih društvenih pojava, bez da se radi na uzrocima istih. Bez strukturnih promjena nema jednakosti za nikoga, pa ni LGBTIQ osobe“, uvjeren je on.

Kada je riječ o saradnji organizacija koje se bave pitanjima LGBT populacije Ulićević kaže da je relativno zadovoljan, jer je saradnja u civilnom sektoru intezivna i bazirana na principima a ne identitetu.

„Ne smatram da je svačiji rad u tom smislu jednako kvalitetan, smatram da ima rada na ovom pitanju radi čistog održavanja organizacija, ali za to krivim naše institucije koje ne sprovode kvalitetan monitoring rada takvih organizacija, te koje dozvoljavaju da na konkursima prolaze projekti koji ne doprinose kvalitetu života građana/ki, već se bave aktivnostima koje pokazuju apsolutnu neinformisanost o potrebama na terenu“, upozorava naš sagovornik.

Takođe ističe da je veoma važna saradnja različitih pokreta za društvenu pravdu.

„Mislim da je važnije pitanje ovđe kolika je saradnja između različitih pokreta za društvenu pravdu, jer smo mi već dugo stava da saradnja ne smije biti identitetska, već bazirana na zajedničkim principima i cilju. U tom smislu civilni sektor je prilično aktivan i zna se dobro ko kvalitetno radi i kako se odvija saradnja čak i među neistomišljenicima, što mislim da je najveća vrijednost civilnog sektora. Da može bolje i solidarnije, uvjek može, i to će se desiti kad se određene zajednice i njihovi problemi ne budu posmatrali kao nešto na čemu se može raditi kompromis“, smatra Ulićević.

Osvrćući se na autovanje, odnosno otkrivanje seksualne orjentacije trans osoba drugima ili javnosti naš sagovornik napominje da je to komplekso pitanje.

„Mislim da ovo nije jednostavno pitanje s jednostavnim odgovorom. Recimo ovako, danas ima mnogo više vidljivih kvir i trans osoba u Crnoj Gori, pa definitivno više nije situacija u kojoj smo nepoznanica crnogorskom društvu i mislim da ipak mnogo ljudi sad zna da smo dio društva. Ono što vidim i što je i najvažnije, jeste mnogo veće razumijevanje među našim sugrađanima/kama, među različitim generacijama i u različitim sredinama. Mnogi od nas pričaju sa ljudima iz različitih gradova i sela Crne Gore, profesija, različitog obrazovnog statusa, klase i ono što je konstanta jeste – da u direktnom, ljudskom kontaktu, ljudi su u najvećem broju slučajeva prilično spremni da nas razumiju, prihvate i podrže“, objašnjava Ulićević.

Situacija je sa druge strane, kako on navodi, na društvenim mrežama drugačija zato što je taj kontakt depersonalizovan i dehumanizovan.

„Tamo ima mnogo mržnje, ali treba uzeti u obzir da algoritmi to omogućavaju, zajedno sa institucijama. Direktna akcija, direktan razgovor, to je put ka solidarnosti i razumijevanju. E sad, da li neko ima uslove da se autuje nije samo stvar društvene klime, nego i resursa koje ima, naročito u smislu ekonomske nezavisnosti. Ukoliko zavisite od porodice koja može biti neprihvatajuća i nasilna, ili od posla na kojem znate da nećete biti prihvaćeni, definitivno je autovanje teže“, ističe Ulićević.

On izražava bojazan da će ovaj uslov značajno da se pogorša zbog trenda sve skupljeg života u Crnoj Gori. Smatra da to takođe utiče i na društvenu klimu, jer nezadovoljstvo lako dovodi do okretanja frustracije ka onima koji su percipirani kao drugačiji.

Na kraju ističe da će program koji je osmišljen za ovogodišnji Montenegro Pride biti raznovrstan, te da su u njegovu realizaciju uključene brojne organizacije među kojima su „Kvir“, „Spektra“, „Juventas“, „ERA“, „Stana“, „Blender“, Centar za ženska prava, NVO „Prima“, NVO „Master“, Centar za građansko obrazovanje, Mreža za omladinski aktivizam, Fondacija Volonteri, Trans Mreža Balkan itd.

„Što se Prajda tiče, ne znam da li će neko doći iz drugih zemalja, to se zaista ne može ispratiti, jer bude gužva, dosta ljudi, a ima ljudi koji iz solidarnosti dođu da podrže. Ne treba zaboraviti da u Crnoj Gori postoje i kvir i trans migranti i migrantkinje, koji i volontiraju u okviru Prajda. Što se zvaničnika tiče, nemam komentar i ne mogu govoriti u ime cijelog Prajda. Da li će doći ili neće je simboličan čin, koji bez konkretnih mjera na unapređivanju naših života, ne znači mnogo. Mislim da su zaista prošla vremena kad se kvir zajednica mogla zadovoljavati isključivo takvim simboličnim činovima“, decidan je Ulićević.

Program prajda će biti raznovrstan, a dobar dio će se dešavati na otvorenim i javnim prostorima s ciljem spajanja ljudi i uključenja u širu zajednicu.

„Moramo da počnemo da razumijemo cjelokupni program kao prostore u kojima se razgovara i planira direktna akcija, u kojima se zabavljamo, učimo, razmjenjujemo iskustva. Aktivizam ne smije biti sveden na panel diskusije, konferencije i saopštenja, uz svu važnost koju ove aktivnosti imaju. Ima dosta diskusija, ali i žurki koju organizujemo, na časove vouga, bubnjarske radionice za bubnjanje na Prajdu i mnogo kreativnih aktivnosti, cijeli program se može naći na stranicama Queer Montenegro“, zaključuje Ulićević

Izvor: Mpotral